žene apatridi

Član 1. Konvencije iz 1954. godine o statusu osoba bez državljanstva ukazuje na to da osoba koja se automatski ne smatra državljaninom (ili građaninom) prema zakonima bilo koje države nema državljanstvo. Međutim, pored ovog pravnog statusa (bez de jure državljanstva), mnoge žene su de facto bez državljanstva jer je njihovo državljanstvo praktično beskorisno ili zato što ne mogu dokazati ili verifikovati svoje državljanstvo. De facto apatridnost je posebno pitanje za žene, poput žena kojima se trguje, kojima su možda oduzeti ili ukradeni dokumenti, ili migrantica bez dokumenata, uključujući tražiteljice azila, koje također možda neće moći da dokažu svoju nacionalnost i mogu biti apatridi. Zakoni o državljanstvu također mogu direktno ili indirektno diskriminisati žene i izložiti ih u većoj mjeri od muškaraca riziku da ostanu bez državljanstva. Apatridnost može nastati, naprimjer, uskraćivanjem sposobnosti žene da prenese državljanstvo, gubitkom državljanstva usljed udaje za stranca, promjenom državljanstva supružnika tokom braka ili uskraćivanjem državljanstva prouzrokovanim diskriminatornom praksom. Registracija rođenja također je usko povezana sa uživanjem žena i njihove djece prava na državljanstvo. U praksi, indirektna diskriminacija, kulturna praksa i siromaštvo često onemogućavaju majke, posebno neudate majke, da na isti način prijave svoju djecu kao očevi. Neregistrovanje rođenja djeteta može narušiti ili poništiti dječije uživanje niza prava, uključujući pravo na državljanstvo, ime i identitet, jednakost pred zakonom i priznavanje poslovne sposobnosti, kao i probleme u sticanju pristupa diplomatskoj zaštiti i produženi pritvor do utvrđivanja dokaza o identitetu i državljanstvu.